Povijest luke

Smatra se kako su začeci splitske luke postavljeni još za vrijeme dok je Salona bila grad dalmatinskih Ilira. Kao živa prometna luka, na pogodnom položaju istočne jadranske obale, privukla je grčke pomorce i trgovce, a zatim su je osvojili Rimljani šireći svoje carstvo.

U pisanom se obliku Salona spominje već 119. godine prije Krista se kao razvijena kolonije Grka s otoka Visa. Veza između Visa i Salone upućuje na postojanje trgovačke pomorske luke.
Split 12. stoljeća, zbog zemljopisnog položaja, ima razvijenu kopnenu trgovinu karavanskim putovima kao i pomorsku trgovinu preko svoje luke. Veliki su problem Splitu u pomorskoj trgovini pravili neretvanski i cetinski gusari koji su pljačkali trgovačke brodove, a zatim se malim i brzim lađicama povlačili u rijeke.
Većina srednjovjekovnih luka bila je građena na mjestima koja su s kopna teško pristupačna i bile su opasane visokim zidinama jer su se tako štitile od napada i pljačke iz zaleđa. Split je jedan od rijetkih gradova koji je imao razvijene putove prema unutrašnjosti te je omogućavao spoj kopnene i pomorske trgovine i transporta.
Lazaret i carinarnica izgrađeni su 1590. godine pa je luka počela prihvaćati turske karavane.

Zlatno doba splitskog trgovačkog prometa i splitske luke bilo je prekinuto dugotrajnim Kandijskim ratom u 17. stoljeću, ali se nakon rata opet uspješno nastavilo sve do 19. stoljeća kada su i Turska i Venecija bile na izdisaju.
Početkom 19. stoljeća, pod utjecajem industrijske revolucije, izumom parnog stroja, gradnjom čeličnih brodova i zamjenom jedrenjaka parobrodima dolazi i do bržeg razvoja morskih luka. Ipak splitska luka u 19. stoljeću doživljava veliku gospodarsku krizu. Austro-Ugarska Monarhija potpuno je zapostavila splitsku luku koristeći se lukama u Trstu i Rijeci. Zatvoren je splitski lazaret te je zabranjen dolazak karavana u Split što je uvjetovalo stagnaciju čitavog splitskog gospodarstva.

Osamdesetih i devedesetih godina 19. stoljeća promet splitskom lukom naglo se uvećao jer je bolest filoksera poharala francuske vinograde pa je bila velika potražnja za dalmatinskim vinom. Istodobno se gradi i željeznička pruga, koja je 1925. godine preko Gospića spojena s prugom Rijeka – Zagreb, te se tako povezuje Split s kontinentalnim središtima.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine osniva se „Agencija za lučko-transportni rad“ koja upravlja lučkim djelatnostima u splitskoj luci te se formiraju „Javna i slobodna carinska skladišta“. Ova agencija i spomenuta javna skladišta temelji su poduzeća koje je u proteklih 70-ak godina, pod raznim imenima, obavljalo lučku pretovarnu djelatnost u splitskoj luci. Posljednja promjena naziva i usklađenje s važećim zakonskim propisima izvršeno je 2002. godine i od tada nosi naziv Luka d.d.

Od svog osnutka pa sve do agresije na Hrvatsku poduzeće se permanentno razvijalo i ostvarivalo sve bolje pretovarne rezultate. Vrhunac u pretovaru tereta splitska je luka doživjela 1988. godine kada je u splitskom lučkom bazenu pretovareno oko 2 milijuna tona, a u samoj sjevernoj luci lučko je poduzeće pretovarilo 835 000 tona raznih roba. Nažalost, ratna su zbivanja devedesetih godina prošlog stoljeća u potpunosti prekinula promet roba splitskom lukom i 1995. godine isti je iznosio simboličnih 6 276 tona.
Od 2002. godine luka ponovno počinje bilježiti rast pretovarenog tereta i ponovno poprima obilježja važne logističke točke dalmatinske i bosanskohercegovačke regije.
Do 2006. godine Luka d.d. Split bila je orijentirana na prekrcaj svih vrsta tereta osim kontejnera. Stoga je Uprava tvrtke donijela odluku o pokretanju procesa kontejnerizacije, odnosno uspostave kontejnerskog prometa u Luci Split. Od 2006. godine zaključeni su Terminalski ugovori s vodećim kontejnerskim brodarima kao što su Maersk, CMA CGM, Hapag Lloyd i Evergreen, što je Luci Split omogućilo povezanost sa svim destinacijama širom svijeta.